Lumblija je starinski kolač nastao u Blatu na otoku Korčuli. Priprema se već skoro 200 godina, a priča o njegovom nastanku seže u doba Napoleona. Dakle, kada je Napoleon osvojio Dalmaciju i ukinuo Dubrovačku Republiku, francuska vojska je zaposjela otok Korčulu.
Otok je tada pripojen Kotaru Dubrovnik, te upravo tada odredio budućnost otoka Korčule kroz pripadnost i razvoj uz jedan od najljepših gradova svijeta – Dubrovnik. Francuska vladavina u Dalmaciji trajala je 9 godina. Godine 1811. otok Korčula prelazi u ruke Engleza, a grad Dubrovnik tri godine poslije.
Priča koja i danas prati ritual spravljanja lumblije govori o ljubavi dvoje mladih, koji su se silom prilika morali rastati. Dakle radi se o ljubavi između francuskog vojnika-pekara i mlade Blajke. Kako to obično biva, rodila se ljubav koja je morala biti prekinuta. Odlaskom francuske vojske, odlazi i vojnik-pekar i na rastanku svojoj dragoj poklanja kolač izgovarajući “n’oublie pas”. (ne zaboravi).
Vojnik je otišao, otišla je francuska vladavina, mlada Blajka i njeno ime utopili su se u nebrojenim ljubavnim pričama, ali je kolač “lumblija” ostao kao spomen. Onako kako je djevojka čula izgovorene riječi n’oublie pas, njoj su zazvučale kao lumblija, ali je poruka bila jasna i nije postojala nikakva jezična barijera.
Od toga doba, lumblija se spravlja od posebnih sastojaka, koji se počinju pripremati i sakupljati u ljeto. Sadrži bademe, orahe, suhice, naranču, limun, varenik… Vrijeme kada se lumblija peče je doba sjećanja na najmilije, početkom studenog. Po tome je održala svoje značenje u početnom obliku, sjećanje i veza s voljenom osobom, a danas često znači i vezu sa rodnim krajem. Poznat je veliki egzodus Blaćana u Australiju i zemlje Južne Amerike. Te su veze do danas ostale vrlo jake, pa su česti paketi koji sadrže lumbliju i putuju iz rodnog Blata u razne dijelove svijeta.
Poklanja se svojoj obitelji, prijateljima i susjedima. “Ne zaboravi me” poruka je koja se svake godine šalje i dugo, dugo traje. Naime, zbog svojih sastojaka lumblija je trajni kolač koji, što je stariji, to je ukusniji.
Lumblija je poveznica francuske i hrvatske kulture i tradicije kroz gastronomski unikat. Lumblija iz same sebe crpi priču o tradicionalnom načinu otočkog življenja, o biljnim kulturama i utjecaju prirode kroz jedinstven proizvod, potom gradi sliku o povijesnom trenutku, okružju i načinu života Korčule i Dubrovnika; uza se veže romantičnu ljubavnu priču.
Viteško udruženje Kumpanjija u svojoj sekciji prehrambenog folklora također njeguje i čuva tradiciju pripremanja lumblije, stoga je članovi i prijatelji V.U. Kumpanjija pripremaju i za tradicionalnu Kućnu zabavu koja se održava svake godine početkom veljače.
Svake godine u Blatu, u spomen na ovu predivnu legendu ali i očuvanje blatske tradicije i običaja te ususret blagdana Svih Svetih i Dana župe Blato, održava se na mjesnoj Plokati u okrilju stare ljepotice, blatske lože, izložba, blagoslov i degustacija tradicionalnih blatskih lumblija, koje pripravljaju učenici Srednje škole Blato, pod vodstvom svojih profesora i roditelja.
Izvor: TZ Blato
Mamino poreklo je sa Korcule, porodica Arneri…moje sadasnje i bivse (nazalost preminule) komsije su iz Blata od kojih sam naucila dosta o nasim jelima… volela bih recept da probam…
unapred hvala
Marina