Traminac (njem. Gewürztraminer) sorta je vinove loze, koja se tradicionalno uzgaja u području Iloka, gdje nalazi optimalne pedoklimatske uvjete. U te krajeve ga je 1710. g. donio knez Odeschalchi iz Južnog Tirola, a ime je dobio po mjestu Tramin, gdje je i počeo njegov uzgoj.
Traminac iz Iloka je vodeće vino među europskim tramincima, čemu u prilog govori činjenica da je poslužen na svečanosti krunidbe engleske kraljice Elizabete II., a i prije toga je uvršten među vina koja se poslužuju na engleskom kraljevskom dvoru. Sorta grožđa iločki traminac srednje je rodnosti, ali postiže visoki postotak sladora i optimalan sadržaj ukupnih kiselina, koji se postiže ranijom berbom. Vino dobiveno iz takvog grožđa izuzetne je arome jer postiže harmoniju alkohola i kiselina, zlatnožute boje i može biti suho ili polusuho. Traminac je vino koje kontinuirano traže ljubitelji vrlo izgrađenog ukusa. (Wikipedia)
Traminac ili vole ili mrze
Ovo vino je tipičnog, ali nježnog mirisa po ruži, ugodne slatkoće i lijepih kiselina mošt je od traminca ubranog u vinogradima oko Kurije Nespeš. Iznenadilo je što su u ekstremno vreloj 2011. godini svi mirisi i okusi umjereni. Traminac je inače sorta ekstrema. Mnogi ga ne vole jer im prejako miriše i zbog toga će reći kako je to “žensko” vino. Traminac u pravilu ima i puno alkohola protiv čega se vinari “bore” zaustavljanjem vrenja, pa dobivaju slađa ili sasvim slatka vina. I za takva će neki reći da su napravljeni po ženskom ukusu iako istraživanja pokazuju da muškarci vole slađa vina više nego žene. Treći je ekstrem to što mu često nedostaje kiselina, no pravilnim izborom datuma berbe i tome se može doskočiti. Na kušanjima arhivskih traminaca Iločkih podruma u pravilu se najviše govori o njihovoj svježini, a za nju su najzaslužnije kiseline. Iločki traminac Principovac, ledenu berbu 2007., svjetska udruga vinskih novinara i pisaca uvrstila je na 19. mjesto liste 100 najnagrađivanijih vina u sezoni 2010./2011. Ovo priznanje vraća Ilok na prvo mjesto hrvatskih proizvođača traminca koje su mu tijekom Domovinskog rata i nakon njega baš predikatnim vinima “oduzeli” Kutjevački podrum i Đakovačka biskupija ledenim i izbornim berbama, u kojima je dominirao miris plemenite plijesni. Takva slatka vina savršena su pratnja paštetama od gusjih ili pačjih jetara.
Iločki podrumi, ostali iločki vinari, pa i Kutjevo, rade i suhe tramince. Uglavnom su to jednostavnija vina slabijeg tijela. Iznimka je u tim toplijim dijelovima kontinentalne Hrvatske Baranjac Slavko Kalazić. Njegov traminac 2009. suh je, ali “gromovit”. Ima 15,1 posto alkohola i arome meda, karamela, posušenog voća koje su uobičajene u puno odležanijim vinima. To vino neće biti lako sljubiti s hranom, pa čak ni s orijentalnom kuhinjom koju uglavnom preporučuju uz mirisne tramince, no ni ne treba inzistirati. Vino je dovoljno samo sebi. (http://blog.vino.hr)