Prvi festival Vino Dalmacije, okupio je u Splitu 36 vinarija koji su se predstavili u studentskom restoranu Kampus, a pozitivna i ugodna atmosfera vladala je festivalom kroz oba dana, te je festival imao i humanitarnu notu jer su cijenjeni dalmatinski kuhari Braco Sanjin i Hrvoje Zirojević kuhali su za posjetitelje koji su zauzvrat davali dobrovoljne priloge za potrebite studente.
Predsjednik udruženja Vino Dalmacije Ivica Kovačević kaže da je ovo prvi put da smo nešto ovakvo organizirali, festival po mjeri vinara, zadovoljni smo odazivom izlagača, a i reakcije i komentari koje smo dobili od njih su pozitivni. Već sada se veselimo sljedećoj godini, kazao je Kovačević.
Radionicu na kojoj su se usporedno kušala trogodišnja vina plavaca malog iz premium kategorije vodio je Saša Špiranec, koja je pokazala da je berba 2015. godine bila teška, jer su prinosi grožđa znali biti rekordno mali, samo 300 grama po trsu u vinariji Saints Hills. No, ovisno od položaja vinograda od Kaštela, vinarije Vuina i Matela, preko položaja Komarna, vinarije Terra Madre, Rizman i Saints Hills do Hvara, vinarija Tomić, Brača, vinarija Stina, Pelješca, vinarija Miloš, Skaramuča, Korta Katarina i Grgić, svi plavci imaju tržišni potencijal iako će neki doći na tržište tek za dvije godine (Korta Katarina Plavac mali 2015).
Špiranec je kazao da s Hvara dolazi bazično vino za restorane, vinarije Tomić, a riječ je o 20.000 boca Plavca malog 2015 . Cijenom i kvalitetom, tu su i Plavci mali stari tri godine od vinarija Miloš i Vuina.
Skrivene adute Dalmacije, sorta maraština, kako je zovu na kontinentalnom dijelu Dalmacije ili rukatac na Pelješcu i Korčuli, predstavio je enolog Leo Gracin koji je kazao da se radi o tržišno zapostavljenoj autohtonoj sorti koje ima oko 300 hektara, kao i puno poznatijeg pošipa. Cilj je ovu sortu učiniti tržišno konkurentnom, jer nije lako doći do maraštine u sjevernoj Dalmaciji, skradinsko zaleđe, gdje je tlo u vinogradima drugačije od onoga na Korčuli ili Pelješcu. Riječ je o bijeloj sorti koja, kako se čulo, nije pokazala ni 10 posto svoga potencijala na otvorenom tržištu, a još u 18. stoljeću, maraština je je bila lijek.
Vinarije Škaulj, Birin, Putniković, Rak, Đapo, Sladić, Radovanović i Vukas, između sebe, su ‘na slijepom kušanju’ izabrali najbolje od najboljih maraština za ovaj festival, koji je težište stavio na struku i njezinu edukaciju, a manje na komercijalnu stranu, što je više nego dobro. Na radionicama se tražilo mjesto više.
Ohrabruje da novi hotel Ola u Trogiru, ima isključivo hrvatska vina u ponudi, pa i ona s kontinenta, kao što je škrlet iz Međimurja. (M. Petković)