Crljenak kaštelanski je stara, gotovo zaboravljena hrvatska sorta, koja u posljednje vrijeme zaokuplja domaću i stranu vinogradarsku javnost. Naime, utvrđeno je da Crljenak kaštelanski i američka sorta Zinfandel imaju identičan genetski profil, odnosno da se radi o istoj sorti, čime je razriješen misterij njezina podrijetla.
Pod imenom Zinfendal ova je sorta iz Carskog državnog rasadnika u Beču (gdje su bile kolekcionirane brojne sorte iz tadašnje monarhije) introducirana u SAD (Long Island) u ranim dvadesetim godinama 19. stoljeća.
Postaje cijenjena sorta na sjeveroistoku zemlje, ali ponajprije kao zobatica, u hladnijim područjima uzgajana je i u staklenicima. Tridesetak godina potom prenesena je u Kaliforniju, gdje se vrlo brzo širi pogotovo za vrijeme tzv. zlatne groznice. U osamdesetim godinama 19. st. postaje najraširenija sorta u Americi.
Popularnost Zinfandela, prije svega u Americi, traje i do danas. Zauzima vrlo velike površine, preko 23% od ukupnih površina pod vinogradima, a uzgaja ga više od 200 proizvođača. Vrlo je cijenjena sorta u SAD-u koja obično daje jaka i puna, intenzivno obojena vina. Za razliku od nekih drugih crnih sorti, njegova su vina mekana i pitka, s izraženom sortnom aromom, koja varira od diskretnih cvjetnih pa do snažno razvijenih voćnih mirisa. Kakvoća i karakter vina uvelike ovise o području uzgoja, starosti nasada i primijenjenoj tehnologiji.
Poznato je i rose vino ove sorte, tzv. White Zinfandel, koji je dugo vremena bio na vrhu popularnosti među američkim vinima. Iz godine u godinu širio se krug njegovih poklonika, pa se 1991. osniva i udruga proizvođača i ljubitelja Zinfandela (Zinfandel Advocates and Producers – ZAP) s ciljem promocije sorte i vina, te potpore stručnim i znanstvenim istraživanjima vezanim uz ovu sortu. Mnoga istraživanja vezana uz ovu sortu bavila su se njezinim podrijetlom, a ta je nepoznanica budila interes od samih početaka uzgoja. Iako je poznato da je, kao i ostale sorte plemenite loze (Vitis vinifera L.) introducirana iz Europe, zbog mjesta koje zauzima u američkoj kulturi i povijesti smatrana je čak i američkom ^sortom i vinom (America’s vine and wine). Prvo otkriće vezano uz podrijetlo seže u 1967. godinu, kada je prof. Austin Goheen sa Sveučilišta u Davisu, Kalifornija (Universitv of California Daviš) u Italiji kušao vina i vidio sortu imena Primitivo, koja gaje podsjetila na Zinfandel. Rezultati različitih komparativnih istraživanja Zinfandela i Primitiva upućivali su na zaključak da se zaista radi o istoj sorti. Konačnu potvrdu ovoj teoriji dala je prof. Carole Meredith sa Sveučilišta u Davisu koja je pomoću tzv. DNA – fingerprintinga dokazala njihovu genetičku identičnost. Međutim, kako se Primitivo u Italiji uzgaja relativno kratko, kraće nego Zinfandel u Americi, te je prema nekim dokumentima donesena u talijansku pokrajinu Puglia s istočne obale Jadrana, pitanje podrijetla ostalo je i dalje otvoreno, a hrvatska obala postala interesantna kao moguća domovina ove sorte.
Zbog morfološke sličnosti sa Primitivom odnosno Zinfandelom, prije dvadesetak godina počeo se spominjati i Plavac mali kao mogući treći sinonim za istu sortu, a s vremenom je ova hipoteza dobivala sve više pristalica. Kako bi mogla nastaviti svoj istraživački rad na podrijetlu Zinfandela, prof. Meredith je uz pomoć nekih američkih proizvođača (medu kojima i Miljenka Grgića, poznatog američkog vinara hrvatskog podrijetla) i suradnika s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (Ivan Pejić, Edi Maletić, Jasminka Karoglan Kontić, Nikola Mirošević) obišla Dalmaciju te prikupila preko 150 uzoraka Plavca malog s različitih lokaliteta. Rezultati su pokazali da su Zinfandel i Plavac mali dvije različite sorte, ali i da su genetički vrlo bliske, odnosno daje Zinfandel jedan od roditelja Plavcu malom. Potaknuti ovim otkrićem hrvatski su znanstvenici (Maletić i Pejić) nastavili potragu, te je otkriven i drugi roditelj Plavca malog – Dobričić, stara sorta s otoka Šolte. Time je područje traženja suženo na Šoltu, Brač, Čiovo i srednjodalmatinsko priobalje. Medu brojnim prikupljenim uzorcima našla se i sorta Crljenak kaštelanski, uzeta u vinogradu Ivice Radunića iz Kaštel Novog, prema preporuci dipl. ing. Ante Vuletina.
Analiza je pokazala identičan genetski profil Crljenka kaštelanskog i Zinfandela što je konačno razriješilo misterij podrijetla najpopularnije sorte u Americi. Dodatni dokaz za hrvatsko podrijetlo ove sorte je i otkriće da su i mnoge druge hrvatske autohtone sorte u bliskoj rodbinskoj vezi s Zinfandelom/ Primitivom/ Crljenkom kaštelanskim.
Tekst: Kastela.org, Foto: utpo-matela.hr