Na sjevernom dijelu Istre na području Buzeta smještena je vinarija Agapito. Mjesto je Marčenegla u blizini jezera Butoniga.
Tradicija vinogradarstva ovdje seže sve do kraja 19. stoljeća, kada su rađeni prvi vinogradi. Obiteljska vinarija Agapito danas obrađuje 2,7 ha i ove je godine još zasadila pola hektara malvazije, a u planu je i pola hektara borgonje ili frankovke.
Poslije Drugog svjetskog rata ozbiljnije se vinogradima bavio nono Milenko, devedesetih je nastavio otac Nevio, a sada zajednički rade otac i sin Paolo koji je završio Visoku školu u Poreču magistar vinarstva/enolog. Danas on kreira vina uz oca i mladu enologinju Tinu Lovin Mrak, koja radi i u jednoj većoj istarskoj vinariji.
Monosortna vina duranija i hrvatica
Agapito je mala vinarija sa godišnjom proizvodnjom između sedam i deset tisuća litara vina, na područjima sa visinskom razlikom od 40 do 380 metara. Duranija i ostale manje sorte muškat žuti i trbljan na Medeji (213 metara) a najveći dio malvazije i hrvatice je na području sv. Petra (oko 235 metara nadmorske visine). Bijelo i crno grožđe su u omjeru pola pola, a od sorti osim do sada spomenutih imaju još manju količinu crnog likanta.
U proizvodnji bijela vina prolaze crio maceraciju (na 4-6 stupnjeva) i malvaziju rade na tradicionalan način. Crna vina odležavaju pune tri godine u drvenim bačvama, borgonja u američkom hrastu, a teran u slavonskom i francuskom. Za sada plasman je, osim na kućnom pragu, najviše u Italiju i Sloveniju.
Na predstavljanju u prepunoj radionici “Vrijeme je ZA…” u Češkom domu u Zagrebu kušali smo osam vina. Početak je pripao pjenušcima koji će vrlo brzo na tržište. Bijeli od sorte duranija i rose od hrvatice. Duranija pjenušac je nastao miješanjem berbi iz tri godišta non vintage (21., 22. i 2023.). Odležavali su na kvascima 2.5-3 godine. Vino je zlatnožute, žive boje, herbalnih nota, intezivnog mirisa na nosu osjeti se pečena korica kruha, kvasac. Izražene su kiseline a alkohol usklađen. Grožđe je relativno kasno brano sredinom rujna. Vino je užitno ali nedostaje perla.
Ovo je prvi pokušaj vinarije sa pjenušcem, napravljeno samo 300 butelja, ali bi već u drugom pokušaju to sigurno moglo biti bolje i zanimljivo tržištu jer samo Agapito ima količine koje bi u budućnosti mogle pokriti interes u Istri i Italiji. Ovo vino se u Italiji ne puni monosortno
Ista zaključak je i oko drugog pjenušca croatine (hrvatice) koji bi udruženi kao jedina ozbiljna ponuda zasada na tržištu mogli profitirati, kazao je sommelijer Darko Lugarić.
Odlični prinosi, ali osjetljive na bolesti
Pjenušac Hrvatica je nastajao na isti način kao prethodno spomenuti non vintage iz dva godišta (2021. i 22.). Vino je nježne boje korice crvenog luka. Miris je intenzivan na karamelu, trešnju, marelicu. U ustima kiselina lijepa, vino je zaokruženo. Inače, obje sorte su u vinogradu zahtjevne, osjetljive na botritis krupnih čokota tako da na trsu može biti preko 4 kilograma grožđa. Tu je karakterističan dobar odnos kiseline, strukture tijela i šećera.Redukcija nije dala rezultate jer se oblik zbijenih bobica ne mijenja ni sa smanjenim urodom. Oba pjenušca su u brut kategoriji, a trenutno proizvodnja iznosi 2800 boca duranije i 1400 hrvatice.
Malvazija istarska 2024 12.8% alkohola i 6.0 kiseline je bilo vino na koje nitko u radionici nije ostao ravnodušan. Najveći dio je na kraju konstatirao da je bilo i najbolje. Ovih dana ide u boce. Da podsjetim hladna maceracija je trajala pet dana na temperaturi od 4-6 stupnjeva. Poslije je bilo preko dva mjeseca u rostfraju na finom talogu. vino je kristalno bistro, zelenkasto žute boje. Izražene su herbalne note cvijeća, kruške, limunaste note…
U ustima kremozno (batonaž), voćno sa lijepim kiselinama, srednjega tijela sa blago gorkastim okusom na završetku. Iako je 2024. u vinogradu bila izuzetno zahtjevna Paolo je izvukao maksimum iz grožđa a sigurno je tome pridonio tradicionalni način prerade koji preferira otac Nevio. Sve pohvale vinaru za ovo već sada izvanredno vino. Maloprodajna cijena vina je 10 eura.
Borgonja (Rožoljo) 2019 14% alkohola i 5.8 g/L kiseline je crno vino koje je najbolje primljeno u radionici. Ovo vino iz porodice frankovki koje ima karakteristike istarskoga terroira je granatno crvene boje, bistro, izraženoga mirisa. Asocira na griote (višnja) čokoladne bombone, cimet , sladić, klinčić, malo dima. Vino je skladno, bez stršećih tanina, zaokruženo. U naslovu je Rožoljo ili u prijevodu sa jezika pokojnoga djeda kao da je liker od ruža. Njemu čast na etiketi piše Rožoljo. Maloprodajna cijena je 18 eura, isto kao i terana iz 2018. godine.
Duranija je biser kuće, ali i borgonja
Teran Riserva 14.0 i 5.8 g/L kiseline je bistro vino, odlično izraženih mirisa višnje, zrele trešnje, ribizla, drva i blagih slatkih začina. U ustima fino voćno,pitko, tanini se ne osjete kao ni relativno visoki alkohol. Ima tipičnu teransku kiselinu. Nije prošlo malolaktiku. Teran ne trpi dominaciju drva mada je bio pune tri godine u francuskom hrastu ne pati od previše drva. Poslije je još dvije godine u boci i onda ide na tržište. Berbu rade dosta kasno krajem listopada, a urod je oko 1.5 kg po trsu.
Irena Lučić iz DiWinea zaključuje da su ovo hrabri pokušaji vinarije sa starinskim sortama iz Istre, jer je lakše ići utabanim stazama malvazije i terana no već spomenutih autohtonih sorti.
Franjo Francem, predsjednik Hrvatskog sommelijer kluba, pohvaljuje trud mladog enološkog para, naglašavajući da je još dug put pred njima u zahtjevnom vinskom poslu, jer se svaka berba priča za sebe. Pohvaljuje svježu malvaziju koja je puna sadržaja, bogata i perspektivna. Kod duranije pozitivno su ga iznenadile herbalne note koje ga reminisciraju na pošip. Ona je biser vaše kuće. Borgonja/Rožoljo je vrlo lijepo vino. Ono ima perspektivu i vinarija bi se trebala, uz dodatno dotjerivanje, držati upravo ove sorte. (Marinko Petković)