U Kutjevu je Simpozijem o graševini završen ovogodišnji Festival graševine dodjelom šampionskih titula, koja se sada vratila kući, te zlatnih medalja za mladu graševinu i graševine starijih godišta.
Ocijenjena su ukupno 133 uzorka graševine, najviše do sada, a ocjenjivačkom komisijom predsjedao je prof. dr. Edi Maletić sa Agronomskog fakulteta u Zagrebu.
Šest graševina dobilo je veliko zlatno priznanje, a dodijeljene su 43 zlatne plakete, 57 srebrnih plaketa, šest brončanih plaketa i jedno priznanje. Nakon dodatnog ocjenjivanja, tzv. pripetavanju, šampionske titule za najbolju mladu graševinu dodijeljene su Vinogradarstvu i podrumarstvu Krauthaker za graševinu Podgorje, berbe 2016. Za najbolju zrelu graševinu šampionska titula dodijeljena je Kutjevu d.d. za vino Vrhunska graševina Vinkomir 2015, a šampionska titula za najbolje predikatno vino dodijeljena je Kutjevu d.d. za vino Graševina ledeno vino 2015.
Tijekom Dana otvorenih podruma u sklopu Festivala graševine brojni su posjetitelji i gosti Kutjeva mogli razgledati podrume kutjevačkih vinarija te kušati neke od najboljih etiketa graševine, ali i drugih sorti koje se uzgajaju na prostranim brežuljcima Kutjevačkog vinogorja.
Zdravko Ketović je posebno ponosan na sortu zelenac slatki ili kutjevačka zelenika, čijeg vina, vinarija Krauthaker izveze više samo u Francusku, a izvozi vino u 20 zemalja, nego što ga proda u Hrvatskoj. No, kako svako brdo u Kutjevu gdje je 1600 hektara vinograda, a najpoznatije je Mitrovac i Vinkomir, ima svoju vinsku priču, tako ne treba sve vino, a Krauthaker ima čak 37 etiketa vina, strpati u jednu cisternu i prodavati ga bez njegove osobnosti i sorta grožđa sa okusom, bojom i mirisom. Samo kvalitetom, ako ne već i količinama, možemo hrvatska vina, koja su sve bolja i priznatija, još više, ucrtati na svjetsku vinsku kartu.
Ivan Grgić, predsjednik vinarske udruge kaže da u Požeštini ima 27 većih vinara, ali da mjesta na tržištu ima za sve. No, Kutjevo je i dalje jedina naša vinarija, od 2003. godine u vlasništvu Envera Moralića, koja izvozi vino, ukupna proizvodnja je 400.000 litara, na sve kontinente svijeta. Tu je stari vinski podrum od čak 777 godina, sa brojnim legendama, koje treba znati ispričati i nakon odlaska Drage Humskog u mirovinu.
S druge strane, vinarija Galić, nakon što je u samo devet godina postojanja povećala proizvodnju sa 35.000 na 200.000 boca vina godišnje, gradi novu vinariju, a u nju je investirala čak devet milijuna eura, od čega je 35 posto investicije pokrila iz Vinske omotnice EU.
Željko Adžić kaže da je njegovoj obitelji trebalo 25 godina, da počne zbrajati dobitke u jako teškom i zahtjevnom vinogradarskom i vinarskom poslu u koji mnogi ulaze zbog poticaja, ali to nije dovoljno za život od prodaje vina.
Zorica Tandara kaže da je nova u vinskom svijetu gdje je tradicija jako važna, ali da ima dobar uzor u Antunu Adžiću i da kad nešto volite, a tko ne voli vino, onda i nije teško raditi u vinogradu, vinskom podrumu, organizirati izbore vinske kraljice graševine …
Ivica Perak ima 12 hektara vinograda, ali nema dovoljno vina, po cijeni graševine od 30-ak do 195 kuna za ledenu berbu, te se drži jednog distributera Vrutka, kao i navojnih čepova, s kojima je, kaže, zadovoljan. I Perak gradi novu vinariju, a zanimljiv je i uspješan vinski tržišni brend kitokret, vinarije Sontacchi, koji pokazuje da stari vinski podrumi u Kutjevu, gdje je vino više od posla, mogu još puno toga dati. (M. Petković)
Foto: M. Petković